Psalms 17

1Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! 2Od tebe nek’ mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.

3Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al’ u meni nećeš nać’ bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

4kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona. 5Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

6Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit’: prikloni mi uho i čuj riječi moje. 7Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.

8Čuvaj me k’o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih 9od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju, 10bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

11Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; 12slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.

13Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi, 14a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.

15